SIBO (eng. Small Intestinal Bacterial Overgrowth) je poremećaj probavnog sustava kojeg karakterizira prevelika količina bakterija u tankom crijevu, tzv. bakterijsko prerastanje tankog crijeva. Do SIBO-a dolazi kada bakterije iz drugih dijelova probavnog sustava (najčešće debelog crijeva) koloniziraju tanko crijevo ili mnogo rjeđe, kada se bakterije koje su prirodno prisutne u tankom crijevu pretjerano razmnože.
SIBO je zdravstveni poremećaj koje se sve češće dijagnosticira. Češće se javlja kod žena, starijih osoba i ljudi koji već imaju dijagnosticirane probavne probleme poput sindroma iritabilnog crijeva (eng. IBS). Sve se više javljaju teze da je IBS često krivo dijagnosticiran umjesto SIBO-a što nije iznenađujuće jer su simptomi vrlo slični.
Simptomi SIBO-a
Kada su prevelike količine bakterija prisutne u tankom crijevu dolazi do fermentacije ugljikohidrata i drugih hranjivih tvari što rezultira prevelikom količinom vodika i metana u crijevima.Ti plinovi izazivaju česte simptome kao što su nadutost, vjetrovi i bolovi u trbuhu. Simptomi općenito uvelike ovise o stupnju prerastanja bakterija u tankom crijevu i mogu varirati od blažih do teških probavnih tegoba. Najčešći simptomi uključuju:
- nadutost
- bol i grčevi u trbuhu
- vjetrovi
- dijareja
- konstipacija
- mučnina
Zdravstveni poremećaji vezani uz SIBO
Komplikacije SIBO-a su mnogo opasnije od samih simptoma i mogu narušiti zdravlje cijelog organizma. Fermentiranje hrane u tankom crijevu od strane bakterija može značajno štetiti enzimsku, apsorpcijsku i metaboličku aktivnost crijeva. Tada dolazi do malapsorpcije koja može rezultirati gubitkom težine i manjkom vitamina i minerala (pogotovo vitamina topivih u mastima (A, D, E, i K)). Određene bakterije za svoj rast koriste proteine i vitamin B12 pa je moguća hipoproteinemija, anemija i kronični manjak vitamina B 12.
Toksično djelovanje bakterija oštećuje stanice sluznice tankog crijeva inducirajući upalu i razvoj sindroma propusnog crijeva što može dovesti do cijelog niza zdravstvenih tegoba.
Predispozicije za razvoj SIBO-a
Dvije osnovne predispozicije za razvoj prekomjernog broja bakterija u tankom crijevu su niska razina želučane kiseline (hipokloridija) i smanjen motorički migracijski kompleks crijeva. Čest razlog niske razine želučane kiseline je korištenje lijekova za gastritis i GERB (primjerice inhibitora protonske pumpe). Ukoliko je želučana kiselina preslaba ona ne može neutralizirati mikrobe iz hrane koji u većem broju prolaze do tankog crijeva koje s vremenom mogu kolonizirati.
Motorički migracijski kompleks funkcionira kad su crijeva prazna i gura sve ostatke u crijevima (pa i bakterije) prema debelom crijevu. Ukoliko ne funkcionira dobro prevelike količine bakterija mogu zaostati u tankom crijevu i s vremenom se javlja bakterijsko prerastanje. Ostala stanja koja mogu doprinijeti razvoju SIBO-a su anatomske abnormalnosti tankog crijeva (nastale nakon operacija), slab imunološki sustav, bolesti probavnog sustava (IBS, celijakija, Chronova bolest) itd.
Testiranje na SIBO
SIBO se najčešće utvrđuje pomoću izdisajnog testa koji mjeri koncentraciju vodika i metana. Ako je koncentracija plinova viša od normale postoji vrlo velika vjerojatnost da pacijent ima bakterijsko prerastanje u tankom crijevu. Također, informacija o izmjerenoj količini vodika i metana je vrlo važna jer govori koje vrste mikroorganizama prevladavaju u tankom crijevu.
SIBO dijeta
Najbolje rezultate u tretiranju SIBO-a je pokazala FODMAP dijeta u kombinaciji sa Specifičnom ugljikohidratnom dijetom. Budući da kod SIBO-a bakterije u tankom crijevu mogu fermentirati određene vrste ugljikohidrata, sve vrste hrane koje sadrže takve ugljikohidrate se izbacuju iz prehrane na neko vrijeme. Znači bakterije prvenstveno treba lišiti hrane koju one koriste za svoj rast.
FODMAP dijeta izbacuje fermentabilne oligo-, di- i mono- saharide te poliole koje nalazimo u određenom voću i povrću, pšenici, većini mliječnih proizvoda i mahunarki te u većini sladila. Specifična ugljikohidratna dijeta izbacuje sve vrste ugljikohidrata i u tome je dosta striktna no mi ćemo se zaustaviti na izbacivanju žitarica i povrća koje je bogato škrobom.
Više o SIBO dijeti pročitajte ovdje.
Prirodno liječenje SIBO-a
Sama SIBO dijeta nije dovoljna da se unište prekomjerne bakterije u tankom crijevu. Liječnici konvencionalne medicine propisuju korištenje antibiotika širokog spektra no oni znaju imati različite nuspojave. Također, mogu uništiti i „dobre“ bakterije u crijevima pa se nakon nekog vremena opet mogu javiti simptomi SIBO-a. U teškim slučajevima antibiotici su vjerojatno neophodni no kod ostalih pacijenata moguće je primijeniti prirodnu protubakterijsku terapiju koja će uz SIBO dijetu doprinijeti vraćanju ravnoteže u crijevni mikrobiom.
U prirodnoj terapiji za eradiciranje bakterija koristimo eterična ulja koja imaju izuzetno jako baktericidno djelovanje. Sinergijskim djelovanjem nekoliko različitih monoterpenskih alkohola i fenola dolazi do uništenja loših bakterija u crijevima. Eterična ulja su razrijeđena u optimalnim dozama i stavljena u gastrorezistentne oleokapsule koje se otvaraju tek u tankom crijevu gdje postižu svoj puni učinak. Ako je potrebno uz oleokapsule se mogu prepisati prirodni ekstrakti koji imaju protubakterijsko djelovanje pa pojačavaju djelovanje terapije.
Nakon što završi terapija oleokapsulama potrebno je obnoviti crijevnu mikrofloru. Za to koristimo kvalitetan probiotik s velikom koncentracijom različitih sojeva Lactobacilusa i Bifidusa. Probiotičke bakterije će pomoći da se crijeva koloniziraju „dobrim“ bakterijama koje će onemogućavati ponovni razvoj SIBO-a.
Nakon prestanka terapije potrebno je držati se zdrave prehrane. To znači izbjegavanje, bijelog brašna, rafiniranih ulja, većih količina šećera i sve visoko procesirane hrane pune aditiva i konzervansa. Obilje povrća, kvalitetne masnoće, meso, riba, prirodni mliječni proizvodi, umjerene količine integralnih žitarica i mahunarki trebaju biti temelj zdrave prehrane.
