Sindrom iritabilnog crijeva (SIC) ili iritabilni kolon jedan je od najčešćih probavnih poremećaja. Najčešće se javlja kod odraslih osoba a žene obolijevaju dva puta češće od muškaraca. Posebno je zabrinjavajuće što 40% bolesnika ostaje neprepoznato.

Iako su simptomi SIC-a vrlo neugodni sam sindrom (za razliku od upalnih bolesti crijeva) ne uzrokuje promjene u tkivu crijeva niti povećava rizik od raka debelog crijeva. 

‍

Simptomi

Osnovni simptomi sindroma iritabilnog crijeva su:

• bol u trbuhu
• poremećaj pražnjenja crijeva – proljev, zatvor ili njihova kombinacija
• nadutost i plinovi
• osjećaj nepotpunog pražnjenja crijeva
• sluz u stolici

Proljevima često prethodi grčevita bol u trbuhu, osjećaj hitnosti i lažni nagon na stolicu te osjećaj nekompletnog pražnjenja crijeva. Zatvor je karakteriziran „teškim“ stolicama uz česte nagone na stolicu.

‍

Uzrok sindroma iritabilnog crijeva

Unatoč brojnim istraživanjima uzrok SIC-a je i dalje nepoznanica. Zna se da postoji veza samog sindroma sa stresom ali nije usuglašeno da li je stres neposredan uzrok SIC-a ili samo djeluje kao okidač za SIC i pogoršava ga kada je sam sindrom već prisutan. Neka znanstvena istraživanja pokazuju povezanost s crijevnom disbiozom tj. poremećenom crijevnom florom. Također, smatra se da loša prehrana i eventualna intolerancija na hranu mogu doprinijeti razvoju SIC-a.

‍

Dijagnoza

Za postavljanje dijagnoze neophodan je posjet liječniku specijalistu koji prvo isključuje druge bolesti koje mogu imati slične simptome: celijakiju, bakterijsku infekciju, upalne bolesti crijeva, maligne bolesti crijeva itd. Nažalost ne postoje specifični laboratorijski testovi kojima bi se potvrdila dijagnoza.

‍

‍

Dijeta za sindrom iritabilnog crijeva

Smatra se da su simptomi SIC-a izravno povezani s hranom koja se unosi u organizam. Nezdrava hrana, mahunarke, šećer itd. većini pacijenata stvara probleme i njih bi trebalo izbaciti iz prehrane (barem na neko vrijeme). Na većinu druge hrane pacijenti reagiraju dosta individualno pa se preporučuje da se prehrana prilagodi simptomima koji su kod pacijenta najviše izraženi.

Potrebno je jesti uvijek u isto vrijeme, polako i u opuštenoj atmosferi. Obroci ne bi smjeli biti obilni, bolje je imati više manjih obroka. Preporučuje se voditi dnevnik prehrane u koji treba zapisivati svaki obrok u danu. Praćenje putem dnevnika prehrane omogućuje pacijentu da otkrije koja mu hrana stvara poteškoće te onda tu namirnicu može izbaciti iz prehrane na dulje vrijeme.

Više o dijeti za sindrom iritabilnog crijeva pročitajte ovdje.

‍

Smanjenje stresa

Budući da je stres direktno povezan sa sindromom iritabilnog crijeva potrebno je uvesti mjere za reduciranje stresa u svakodnevnom životu. Posebno je bitno u kakvom je psihičkom stanju osoba prije i za vrijeme obroka. Stres neposredno prije i za vrijeme obroka će vrlo vjerojatno potaknuti simptome SIC-a. Stoga, ako je osoba na poslu, preporučuje se napraviti pauzu od 5 min. prije obroka, smiriti misli i tek onda krenuti jesti. Također, potrebno je usporiti iz užurbane svakodnevice i pronaći vrijeme za sebe. U tome mogu pomoći svakodnevne šetnje, bavljenje sportom, boravak u prirodi, duboko disanje, yoga…

‍

Prirodna terapija

Znanstvena istraživanja su pokazala da eterično ulje paprene metvice ima vrlo povoljno djelovanje na simptome SIC-a. Dokazano je da opušta glatke mišiće crijeva koje ne možemo voljno opustiti i da ima sposobnost smanjivanja osjećaja boli u crijevima. U terapiji se smiju koristiti jedino eterična ulja od provjerenih proizvođača, razrijeđena u točno određenim dozama u gastrorezistentnim kapsulama.

Kod osoba koje pate od simptoma iritabilnog crijeva, a pogotovo ako je u pitanju zatvor, potrebno je ubaciti više topivih vlakana u prehranu. Najbolje su se pokazale psyllium ljuskice  koje se dobivaju iz sjemenki indijskog trputca. One apsorbiraju mnogo vode i povećaju svoj volumen do 10 puta. Prolazeći kroz crijeva čine stolicu mnogo mekšom i tako olakšavaju zatvor. Također, za razliku od drugih vlakana, smiruju i simptom proljeva pa se preporučuju za sve pacijente koji boluju od SIC-a. 

Umjesto psyllium ljuskica mogu se koristiti i mljevene lanene sjemenke macerirane u vodi neko vrijeme. One uglavnom povoljno djeluju na problem zatvora ali neki pacijenti sa SIC-om mogu na njih negativno reagirati pa se preporučuje oprez u korištenju.

‍

‍

Crijevna disbioza(poremećena crijevna mikroflora) je dokazana kod velikog broja pacijenata koji boluju od SIC-a. Da li je disbioza uzrok ili posljedica SIC-a za sada nije poznato. Da bi se crijevna flora vratila u normalu potrebno je promijeniti prehranu (prestati hraniti „loše“ bakterije a početi hraniti „dobre“) i početi s uzimanjem kvalitetnih probiotika. Probiotik se odabire na temelju simptoma koji prevladavaju kod pacijenta. Također, vrlo je bitna vrsta sojeva bakterija koja se u njima nalazi i sama količina bakterija po jednoj dozi. 

Prebiotici su vlakna kojima se hrane „dobre“ bakterije u našim crijevima. Pacijenti koji boluju od SIC-a ne bi trebali uzimati prebiotike na bazi inulina i fruktooligosaharida jer mogu stvoriti problem s nadutošću i pogoršati simptome SIC-a. Preporučuju se prebiotici na bazi galaktomanana za koje je dokazano da pozitivno utječu na simptome SIC-a. Prebiotike treba pažljivo i postupno uvoditi u terapiju da bi se izbjegla prejaka reakcija probavnog sustava.

Terapija za sindrom iritabilnog crijeva je kompleksna jer je potrebno djelovati na različite simptome ali i na poremećaje probave koji imaju dublji uzrok. Sinergija eteričnih ulja, topivih vlakana i kvalitetnih probiotika kombinirana s prehranom koja je prilagođena SIC-u, sasvim sigurno će velikom broju pacijenata omogućiti život bez bolova i probavnih tegoba koje prate ovu neugodnu bolest.